RestaurantClub u posjeti - gostionica [email protected]

 

Ljubljana, 05.07.2012.

 

Naša ocjenjivačica se odputila u Goriška brda i provjerila je li istina da je gostionica [email protected] puna kulinarskih iznenađenja kojima može zadovoljiti i najzahtjevnijeg gosta. Ostala je sve samo ne ravnodušna.


Gostionica  [email protected] –  Dobar glas daleko se čuje

 

To je moto malog obiteljskog restorana velikog srca smještenog u Goriškim Brdima na zapadu Slovenije, poznatijeg pod imenom »Bužinel«, prema njihovoj vinskoj etiketi. Priča o uspjehu započela je prije dvadeset godina, kada su Elvis i Katja Bužinel otvorili restoran, zamišljen kao vinoteku s bogatom ponudom vina i suhomesnatih proizvoda. Na sreću i pobudu mnogih gostiju, nekoliko godina kasnije otkrili su čari mora i ponudu  nadogradili svježim morskim delicijama. Uzrečica »dobar glas daleko se čuje«, drže se od samog početka te zbog toga ne žele provoditi klasične reklame za restoran. Smatraju da je preporuka najbolji oglas a poučeni iskustvom nekih kolega smatraju i da bi  komercijalizacijom ugrozili kvalitetu koja je neosporna i njihov prvotni cilj. Preporuka očito imaju dovoljno, jer ovaj restoran nije prazan. Skoro na granici s Italijom, glas o njemu su najprije pronijeli mještani, a za njima slovenski i talijanski gurmani, koji i danas predstavljaju većinu gostiju.


Iz Nove Gorice, s talijanske strane vodi vas zavojita cesta po Goriškim brdima, a pogled vam krase ljepota prirode i vinograda. Stalni gosti, koji poznaju taj mali biser u selu Medana, znaju da kuhinja ne radi od 15-19h te da je restoran srijedom zatvoren. Dolazak u restoran prije sedam sati navečer omogućava da se ujedno porazgovara s voditeljem i  kuharom Janezom Skočajem, bratom vlasnice.

 

Svježe morske delicije i buteljirana vina na čašu


Taj mali restoran koji prima do 40 gostiju me je u potpunosti iznenadio. Vrhunski riblji restroran, jednostavno ne očekujete u Goriškim brdima.

%nbsp;

 

Iznenađenja  su započela već prije predjela, kada sam dobila na stol mali »pozdrav iz kuhinje«, kako ga oni nazivaju. Komad bijelog kruha, domaće maslinovo ulje i grubo mljevena morska sol nešto su jednostavno, ali i dovoljno da vas uhvati ona prava glad. Uz riblju ponudu je restoran također poznat i po svojoj vinskoj etiketi Bužinel, koju s veseljem ponude na samom dolasku.

 

Za predjelo sam naručila hladan riblji tanjur na kojem su svježe namirnice stvorile ukusnu harmoniju. Carpaccio od tune na posteljici od rukole, odlično ide uz namaz od bakalara i salate s hobotnicom, čudesnog okusa  je također bio i file od sipe narezan na tanke trakove. Hladno predjelo stiže nezačinjeno, uz pregršt začina koje naknadno dobite na stol i začinite jelo po svojem ukusu. Gospođica Tea, partnerica voditelja restorana brine da uz tanjur dobite i odgovarajuće vino. Uz predjelo mi je ponudila Rebulu Šibav, 2009. poprilično jakog i značajnog okusa s mirisom citrusa i dubljih karakteristika. Budući da je restoran poznat po širokoj vinskoj karti domaćih i stranih etiketa, također se nudi i buteljirano vino na čašu, pri čemu je u ponudi vino iz njihove ponude ali i ponešto iz susjedstva poput Dolfa, Marjana Simčiča, Dušan Kristančiča i drugih vinara iz Goriške regije.

 

Nastavila sam s toplim predjelom, školjkama na buzari.  Dagnje i vongole, na istom tanjuru lijepo su se nadopunjavale. Umočene u bijeloj buzari  od češnjaka, luka, maslinovog ulja i bijelog vina bile su božanskog okusa.  Kada sam već pomislila da je kraj s iznenađenjima, uz školjke na buzaru poslužene su i »nožnice na žaru«, odn. prstavci. Pomalo smijeha je bilo zbog toga jer se pojam »nožnice« u slovenskom uobičajeno veže za žensku anatomiju, ali izvrstan okusa samih školjki me je natjerao da u potpunosti zaboravim simpatičan naziv. To je jedan od onih restorana koji će zbog inzistiranja na kvaliteti i svježini, jednostavno odgovoriti da »danas ne poslužuju škampe«, bez obzira što su navedeni u jelovniku. Gostima se nude isključivo svježi morski specijaliteti , od kojih većinu nabavljaju upravo iz Hrvatske.  Dakle, izbor je ponešto sužen i dobro je provjeriti što je aktualno u ponudi, ali upravo zato je ono što stiže na stol iznimne kvalitete. Uvijek će pokušati naći primjerenu zamjenu za vašu želju, pa se tako možete iznenaditi tjesteninom s morskim paukom ili gratiniranim Jakopskim kapicama. Kristančičev Sivi pinot (2010.) je zbog svoje lakoće i svježine odlično nadopunio okus školjaka i pripremio me na glavno jelo.

 

Baš u pravo vrijeme, nakon nekoliko minuta odmora, Janez donosi na stol divljeg brancina iz pećnice s krumpirom i blitvom. Brzo i u par poteza je odvojio kosti od ribe i poželio mi dobar tek.  Riba je bila baš po mome ukusu, dobro zapečena u morskoj soli, a ako ste ljubitelj malo manje pečene ribe, predlažem da to napomenete unaprijed. Uz glavno jelo do izraza je došla malvazija Edija Simčiča, koja je zbog sazrijevanja u hrastovoj i iznutra spaljenoj bačvi, imala jaču i puniju aromu. Od riba osim brancina nude i kovača, škarpinu i romba, pripremljene po želji.  Ako  niste ljubitelji riba i morskih specijaliteta, možete kušati neko od mesnih jela kao što su domaći suhomesnati proizvodi, njoki s raznim umacima i tjestenine s pršutom te vrganjima, iako u restoranu hrabro priznaju da se bolje osjećaju prilikom pripreme morske hrane.


Kao veliki sladokusac , za desert sam birala između sladoleda od vanilije sa šumskim voćem i čokoladnog sufflea. Izbor je pao na potonjeg, zbog kremaste teksture i punog čokoladnog okusa.

 

Sve porcije su tipično talijanski obilne, zato neće štetiti upozorenje, da pripremite svoje želuce i upozorite poslugu da bi željeli jesti u više sljedova. Također preporučujemo da ih kontaktirate i rezervirate stol, pogotovo ako namjeravate stići u većem društvu, budući da mogu imati sve stolove zauzete. Još jednom ponavljam da u tom smislu vrlo rado naglašavaju kako je kvaliteta pred kvantitetom i lako se može dogoditi da ostanete bez stola.



 Elvis i Katja Bužinel, koji su u Medani prvi započeli s ugostiteljstvom, nakon posjeta su me ljubazno poveli da vidim i njihova druga dva restorana. Prvi, Bužinel, je isključivo riblji restoran i nalazi se u susjednom selu Plešivo. Taj će vas restoran oduševiti prekrasnom terasom s koje ćete uživati u pogledu na osunčane vinograde, a ponuditi će vas i domaćim vinima. Njihov drugi restoran, Vinnaria La Bajta nalazi se na talijanskoj strani, u selu Capriva del Friuli. Tamo su vam osim mesnih jela na volju i sobe, nešto višeg ranga i golf tereni, idealni za opuštanje i odmor.

 

U Goriškim brdima, priroda je opstala i izdigla se iznad autocesti i brzog života, a posebno je lijepo u gostionici [email protected], gdje su u prvome planu kvaliteta, svježina, domaći začini i osmjeh na licu. Očekujte sve najbolje od restorana [email protected], a neće vas iznenaditi niti cijena, primjerena ponudi i nikako pretjerano visoka.